Citam razne price, iskustva, saosecam se sa svakom od vas. I imam potrebu da ispricam i ja vama svoju. 08. novembar 2014, menstruacija – kasni. Nisam pridavala tome neki znacaj, posto mi menstruacije i nisu tako redovne, uvek otstupanje 7-15 dana. Medjutim, poslednja 4 mececa, bile au u dan. Tog 08. novembra je izostala. Proslo je 7 dana od izostanka, ali ja i dalje nisam pridavala neki znacaj tome. Znam da postoji mogucnost, ali da bude bas iz prvog, nisam se nadala. Primetil sam da malo teze zakopcavam svoje pantalone, i bila besna, jer sam dobila koje kilo, po svoj prilici. Stegla me prehlada, par puta me zignuo jajnik, pomislila sam da mi kasni zbog prehlade. Suprug mi se smejao, svaki put kad bih se dohvatila mandarine, jela sam ih u neograniceno (cak sta vise, jedno vece sam ispovracala sva koliko sam preterala)
Nisam primecivala nista, niti davala znacaj izostaloj menstruaciji, sok jedno vece nisam izasla sa drugaricama. Jedna od njih me pitala, imam li sta da joj saopstim i nasmejala se. ‘ Boze, sacuvaj, pa nemam“. Kada me pitala, jesam li sigurna, da joj je cudan moj stomacic, i da sam joj ja nesto cudna, probudila se i u meni sumnja.
Zovnula sam supruga da dodje po mene i da me vozi u dezurnu apoteku da kupim, brufen mi je pao na pamet, on se nasmejao i odvezao me, i ako kuci ima najmanje 5 kutija sa brufenom.

Ustajem, kako sam ustala, poplava…
Pocelo je spremanje za porodjaj, citava panika, anesteziolog dolazi i pita me jesam li jela sta, ako jesam da mi daju lokalnu anesteziju. Pojela sam pola banane, ne zato sto sam bila gladna, vec zato sto vise nisam znala sta cu od bola, kontala, mozda sam i gladna, mozda mi bude lakse…
Odlazimo po nju na neonatologiju, beba je super, ali skrining sluha hednog uveta-nije prosao… SOK!
Muci me taj skrining, uzmem zvecku, zazveckam pored uvenceta na koje ne cuje, becne se… Uh, lakse mi je, ipak mozda cuje, mozda je greska, ne moguvda iscekam skrining.
Ubrzo stize doktorka, koja he krajnje ljubazna i prijatna, i kaze kako ne misli da on ne cuje i da mu je jednostavno kanalic uzak, malo i nosic zapusen smeta da dodjemo za 7 dana…
Boze, hvala ti…
Manja beba, ne place, ne dise, nakon prvog ventiliranja, dobija boju i pocinje da place…
Sada, Bogu hvala, mi smo napredne, zdrave, nasmejane i vesele bebe … Svaki dan prodje kroz glavu kako smo prosli, ali to su ipak moji mali borci.
Moja poruka zenama iz kluba je:Ne verujte bas sve sto Vam nadlezni kazu,jer su moje bebe mogle da se uguse njihovom krivicom.